Dragi mještani!
Dragi moj puče jasenički!
Dragi ugledni gosti, predstavnici lokalnih zajednica, općina i županija, predstavnici Hrvatske vojske, policije, predstavnici braniteljskih udruga, invalidi domovinskog rata i svi dragi hrvatski branitelji!
Dragi saborski zastupnici!
Gospodine Župane zadarski!
Izuzetna mi je čast, kao načelniku općine Jasenice, da u ime domaćeg puka i u svoje osobno ime mogu danas pozdraviti ovaj cijenjeni skup. Ovo je dan sjećanja i dan ponosa, dan slavlja za svakoga od nas. A imamo što slaviti: danas slavimo dan Općine Jasenice, spomendan osloboditeljske akcije Maslenica i spomen na čovjeka koji nas je poveo i doveo do pobjede i slobode – prvog hrvatskog predsjednika dr Franju Tuđmana. Ovo trostruko slavlje za svakog je čovjeka Općine Jasenice, za svakoga gosta i sudionika u ovome slavlju razlog osobnog ponosa i zadovoljstva.
Prije devetnaest godina ova su hrvatska mjesta podno Velebita (Jasenice, Maslinica, Rovanjska, Modrič i Zaton) udružena u svoju općinu Jasenice. Smještena podno planine Velebita, između rijeke Zrmanje i Jadranskog mora ova su mjesta na važnom strateškom prostoru. Stoga je kroz čitavu povijest ovaj narod dijelio sudbinu hrvatske države i tuđinskog svojatanja hrvatskog nacionalnog prostora. Ovdje su Turci postavljali granicu svoga imperija, ovdje su Mlečani utvrđivali svoju premoć na Jadranu. Ovuda su Austrijanci probijali planinu i premošćivali rijeku, ovuda su Francuzi gradili ceste, a sve to za učvršćenje svoje moći i potrebe svoje vlasti. Hrvatski čovjek za njih nije postojao. Kao ni hrvatski narod uostalom. Ova su mjesta i ovi hrvatski ljudi kao krpe prišivani sad jednom, sad drugom upravnom središtu. I tako stoljećima: mijenjale su se vlasti, izmjenjivala upravna središta, ali je hrvatski čovjek ipak ostajao tu, svoj na svome.
A onda dođoše oni koji zaključiše da ne mogu zavladati ovom zemljom dok Hrvat na njoj živi. “Raselit nas triba da nas manje ima. Nisu tu ni bili, tad će reći svima”! Naši susjedi i sugrađani, pobunjeni Srbi, protjeraše hrvatski narod zapališe nam sela i pobiše ljude. A na opustjelim zidovima naših kuća ispisaše: “Ovo je Srbija!” Ali su se prevarili! Jer, kako ista pjesma kaže: Što se krvlju brani, ne pušta se lako. I bi tako. Na današnji dan prije 19 godina Hrvatska je vojska u akciji “Maslenica”, munjevitim naletom oslobodila ovaj dio domovine i hrvatskom puku omogućila život u slobodi. Ta je osloboditeljska akcija Hrvatske vojske omogućila konstituiranje općine Jesenice. Tako je dan naše slobode postao rođendan naše jaseničke općine.
S osjećajem ponosa i zahvalnosti sjećamo se danas onih koji su nas pretekli u domoljublju: poginulih hrvatskih branitelja i svih onih koji više nisu među živima. Među njima je prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman. U najpresudnijim danima naše povijesti prvi je hrvatski predsjednik čak pet puta pohodio ovo područje:
- Na puškomet daleko od neprijatelja otvarao je pontonski most.
- Pod prijetnjom topničke vatre otvarao je radove na masliničkom mostu.
- Na očigled okupatoru otvara radove na probijanju tunela kroz Velebit.
- U poratnim danima otvara Maslenički most za promet.
- I na slavlju probijanja tunela Svetog Roka predsjednik Tuđman je opat s nama.
Dragi prijatelji, neobično sam ponosan i sretan da zajedno s vama otkrivam danas spomenik tome velikanu. Vjerujem da time izričem ponos i sreću svakog Hrvata s ovih prostora:
Nijedan hrvatski velikan nije u tolikoj mjeri posjedovao vrline koje su najpotrebnije hrvatskom čovjeku na ovoj vjetrometini, kao što ih je imao prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman. A to su vrline samopoštovanja, samopouzdanja i smionosti. Za malodušne ljude nema života na ovom prostoru. Tko se vuka, poskoka i vukodlaka boji, nema mu života pod Tulovim gredama. A Franjo Tuđman je samopoštovanjem i samopouzdanjem ispunjavao cijelu hrvatsku naciju. Od njegove je smionosti neprijatelj drhtao. Sjetimo se samo: kad su pobunjeni Srbi vidjeli da on usred rata buši Velebit, počelo je već tada njihovo bježanje. Nisu oni pobjegli pred progonom, nego pred smionošću Tuđmana i njegove vojske.
Sretni smo mi Jaseničani da će uz lik takova čovjeka odrastati naša djeca. U njegovu će se društvu igrati, od njega se životu učiti, od njega usvajati vrline samopoštovanja, samopouzdanja i smionosti. I na njima graditi osobni život i život nacije. “Održali smo se u prošlosti, pobijedili u sadašnjosti – naša je budućnost” – kazao je Franjo Tuđman. To je njegova ostavština za sve naraštaje.
